Bolesti papaka-Veterinarski priručnik Zagreb 1978.

BOLESTI PAPAKA

Tegobe prouzročene nepravilnostima i patološkim pojavama na papcima poremećuju opće stanje i ekonomsko iskorišćavanje životinje.

Najveći su gubici zbog smanjene mliječnosti (5-20%) i smanjenog prirasta težine (10-15 kg) mjesečno. Uzroci su zanemarena njega papaka i loši uvijeti smještaja. Bolesti i nepravilnosti papaka možemo uspješnije spriječiti nego liječiti.

Njega papaka, odnosno preventivne mjere su: redovito obrezivanje, odnosno korigiranje rožine, pranje i mazanje krune rožine, te osiguranje čistog ležišta i suhe stelje u uvijetima stajskog držanja goveda. U staji se rožina na papcima neznatno troši, a prekomjerno raste. Ako se suvišna rožina pravovremeno ne odstrani, nastaju deformacje i bolesti papaka, odnosno hromost. Kod pašnih goveda su nepravilnost i bolesti papaka rijetke. Papke je potrebno obrezivati, odnosno korigirati 3-4 puta godišnje kod stajskih, a 1-2 puta godišnje kod pašnih goveda. Kod bikova u centrima za umjetno osjemenjivanje obrezivati neizostavno 3-4 puta godišnje! Važno je održavati čistoću kože među papcima, gdje su infekcije najčešće. To postizavamo povremenim pranjem i naknadnim mazanjem neutralnim mastima. Važno je spriječitii maceraciju i trulež rožine, što postizavamo povremenim premazivanjem papaka katranom i održavanjem suhe stelje. Izvršavanje spomenutih mjera treba kontrolirati.

PANARICIJ

Klinički podaci. Panaricij je obično akutna, a rjeđe kronična gnoja upala kože i potkožja falanga koja se često proširuje na krunski korijum, odgovarajuće tetive i njihove ovojnice, te na kosti i zglob papka. Obole većinom goveda, naročito bikovi koji imaju jaka zadebljanja kože među papcima (limax). Proces obično počinje na koži među papcima ili na koži krune, a može nastati i kao komplikacija čira tabana, te gnojno šuplje stijene papka. Predispoziju za bolest stvaraju mehanički i kemijski nadražaji, te ozljede kože (vlaga, prljavština, rane), zatim hrana deficitarna kalcijem. Panaricij se javlja sporadički, a rjeđe enzootski. Po lokalizaciji procesa razlikujemo panaricij među papcima i panaricij krune, a po anatomskom proširenju površni (koža i potkožje), i duboki (tetive, kosti i zglobovi) panaricij. Simptomi ovise o lokalizaciji, intenzitetu i opsegu procesa. Ispoljavaju se u lokalnim promjenama, hromosti i poremetnji općeg stanja. Lokalni simptomi kod površne upale su crvenilo, oteklina, povećana toplina i bolnost kože među papcima ili na kruni,a kasnije demarkacija odumrlog tkiva. Za infekciju dubljih slojeva karakteristična je flegmonozna oteklina, crvenoplava boja kože, eventualno fistula, a kao i demarkacione proliferacije (naročito među papcima), te smrad raspalog tkiva. Naročitoje napadna oteklina i ljubičasta boja kože mekuša i krune . Redovito je hromost proporcionalna lokalnim promjenama. Teška hromost trećeg stupnja siguran je znak infekcije i nekroze